Budihovi i zvještaji o zauzimanju našeg grada, koji su bili poslani u Zagreb u Glavnu komandu vojske K&K Monarhije za jugoistok :
„ Još 20. septembra neređeno je 26. pješadijskoj brigadi da se s tri bataljona uputi cestom prema Bijeljini do Donjeg Dragaljevca. Svrha joj je bila da štiti XIII diviziju na lijevom boku i istraži da li su istinite vijesti o sakupljanju ustaša (ustanika) kod Bijeljine. Dva dana prije toga disponovan je jedan odjel 25. pješadijske pukovnije u Brezovo Polje, a jedna satnija odatle do Vršana, da zaposjedne most preko potoka Gnjice te ga očuva, dok ne stigne brigada. Na 19. septembar otišle su pak ostale čete 24. pješadijske pukovnije u Dubravu ( između Brčkog i Gradačca), da razoružaju okolna sela. Međutim tada se pojavi na mostu deputacija muslimana koja ponudi predaju mjesta ( Bijeljine). Na tu vijest povrati se pukovnija još isti dan iz Dubrave u Brezovo Polje. Ali u to se stadoše oveće ustaške čete približavati mostu i onu satniju neprestano uznemiravati. Ona se jedva mogaše braniti od napadaja. Napokon joj stiže pojačanje,te ustaše moradoše uzmaknuti. Izjutra 20. septembra zaputi se 24. pješadijska pukovnija iz Brezovog Polja i uđe popodne bez zapreka u Bjelinu koju odmah razoruža. U mjestu nađe 2 časnika i 18 momaka redovitih turskih četa, a osim toga tri topa, četvora kola municije i veliku zalihu baruta.“
Izveštaj o okupaciji Bijeljine poslan u Glavnu komandu u Beč
„Uskoro bi se trebao slijediti primjer Bjeline. Ako su carske kolone do sada uglavnom napuštale muslimanska sela, ali su Raju smatrali bojažljivima i suzdržanima, sada su sve otvorenije pokazivali svoje simpatije, pa su se čak i pojedini Muhamedovci vraćali svojim kućama. Nakon primanja deputacije od Bjeline, sastao se general-major Budich, uvažavajući važnost trenutka, pripremajući se za zauzimanje ove važne točke. Naredio je 4. bataljunu 38. pričuvne pješačke pukovnije, koja mu je bila dodijeljena da ga pojača, da 3 / V bateriju iz Brčke odmah odvede u Bjelinu da ode, gdje je i sam, nakon što je napustio pola čete u Dolnjem Dragaljevcu, stigao s 24. linijskom pješačkom pukovnijom oko 15 sati. Primljeno od stanovništva svih kultova s znakovima toplog suosjećanja, k. k. Trupe s bleh muzikom su ušle u ovaj grad koji je prije nekoliko godina tako žilavo obranjen od Srba. Dvije su bojne premještene u selo, jedna lijeva na zapadnom izlazu, ona okolna.Zauzete utvrde i napravljeni uvodi za opće razoružanje. 2 časnika i 16 ljudi turske vojske predstavili su se zapovjedniku k. k. Dostupne trupe. Pronašli su i 3. puške s napunjenim vagonima municije, 60 konja, velike zalihe municije i slično. s. w. Tijekom tih događaja na krajnjem lijevom krilu Korpusa sastao se s glavnom kolonom XIII Pješačke divizije u napredovanju iz Dubravice protiv Hana Sibošice na značajnim poteškoćama. Stanje na putu je bilo loše, ova mjesta mudro opasana, strme padine na Pečnikovom brdu vrlo su važne, a štoviše, Gregner je uništio glavne mostove. Budući da je genijalna četa divizije i dio pješačkih pionirazadržani tijekom fortifikacijskih radova u Novoj-Brcki, prijelaze su morali napraviti pješački radnici pomoću lopata. Trupe stoga nisu stigle u logor pored Hana Sibošice tek oko 17 sati, a željezničke jedinice stigle su u logor pored Hana Sibošice kako je padala noć.“
Zaposjedanje Bijeljine 20. septembra, izvještaj iz austrugarske štampe
„Nakon primanja deputacije iz Bjeline, sa kojom se general-major Budich sastao, ta mu je deputacija ponudila predaju grada. Uvažavajući važnost trenutka, pripremajući se za zauzimanje ove važne tačke, on je naredio 4. bataljonu 38. rezervnog pješadijskog puka, koji je odredio kao pojačanje da sa 3 / V baterijom krene odmah iz Brčkog u Bjelinu i da je zauzme. I on je sam nakon što je ostavio pola čete u Dolnjem Dragaljevcu, sa 24. linijskom pješadijskom pukovnijom krenuo na grad gdje je stigao u 15:00. K&K trupe su svečano sa pleh muzikom marševskim korakom bez borbe ušle u grad, koji je bio tako ustrajno odbranjen od Srba prije nekoliko godina. Dolazak K&K trupa u grad je bio primljen od stanovništva svih konfesija sa znacima tople simpatije. Dva bataljona su bila razmještena su po gradu, jedan je ostavljen na zapadnom izlazu, zauzeta je centralna utvrda kao i okolna utvrđenja, a izvršene su pripreme za opšte razoružanje građana. U centralnoj gradskoj utvrdi komandantu K&K trupa Budichu su se predala 2 oficira i 16 turskih vojnika. Predali su 3 topa sa dosta municije, 60 konja, velike zalihe pješadijskog oružja sa vagonima municije i hrane. „
Nakon zaposjedanja Bijeljine austrougarske trupe su zauzele i Janju, a nakon toga sva sela uz Drinu, kao i grad Zvornik, koji se predao bez borbe. Budiševe su trupe zatim nastavile sa napredovanjem ka planini Majevici i dalje ka buntovnoj Donjoj Tuzli koja je bila njihov krajnji cilj.
Piše: Saud Grabčanović
(nastaviće se)
