U selu Donji Brodac, u srcu Semberije, rodila se Milica Đaković, djevojčica koja će postati simbol prosvjetiteljstva i ženske hrabrosti. Siroče iz ratne 1876. godine, odvedena je u Rusiju zahvaljujući „Slovenskom komitetu“ iz Petrograda. Tamo, u Moskvi, završava školovanje i vraća se u zavičaj 1888. godine, kao prva žena iz Semberije sa zvaničnim učiteljskim obrazovanjem.
Svoju misiju započela je u Brocu, nastavila u Janji, Glamoču i Lušci-Palanci. Umrla je mlada, 1906. godine, ali njeno djelo živi u sjećanju potomaka i u kamenu spomenika na groblju u Brocu.
Bila je udata za Stjepana Кrstića (takođe Bročanina), prosvjetnog radnika i autora koji je njenu životnu priču ovjekovječio u „Školskom vjesniku“ 1906. godine. Njihova ljubav i zajednička posvećenost prosvjeti ostaju svjedočanstvo vremena u kojem je znanje bilo najveća hrabrost.
Milica nije samo učila djecu da čitaju i pišu. Ona je svojim životom pokazala da znanje nema granica, da ženska snaga može da prevaziđe rat, siromaštvo i predrasude. Njano ime zaslužuje da se pamti, da se izgovara s ponosom, kao prva, ali ne i posljednja.
Fondacija „Lara” Bijeljina
„Žene u istoriji Semberije”
