Ovo selo se nalazi južno od Bijeljine u blizini varošice Janje, a od centra grada je udaljeno oko 12 km. Po popisu iz 2013. godine selo je imalo 1044 stanovnika, od kojih se 98,66 % izjasnilo prema etničkoj pripadnosti da su Srbi. U odnosu na popis iz 1991. godine broj stanovnika se u ovom selu prilično smanjio. Selo ima pravoslavnu crkvu “Svetih apostola Petra i Pavla“. Seoska slava ili „molitva“ je „ Spasovdan“. Selo ima tri soska groba i to „njive“,“mandare“ i „kotluk“. Modran se dijeli na zaseoke : Gornji, Srednji i Donji Modran sa „mahalama“ Bukova greda, Кozlučani i Lužani- Lugonje.
Nastanak sela i njegovo ime
Selo Modran se pod tim imenom u osmanskim defterima i popisima prije Bečkog rata uopšte ne spominje. Međutim, u osmanskim defterima iz godine 1548. spominje se selo Čukojevići koje se nalazilo tačno na mjestu današnjeg Modrana, pa se za Modran može reći da je postojao i prije Velikog Bečkog rata, ali pod drugim imenom. Na mjestu današnjeg Modrana je još u antičko doba postojalo neko naselje. O tome nam svjedoči arheološki nalaz velike ostave rimskog novca (oko 20 kg), koja je pronađena u ovom selu i u kojoj posljednji primjerci potiču iz vremena vladavine rimskog cara Gracijana (375-383. g.n.ere) (Bojanovski,1981: 155). Pored toga selo se pominje pod imenom Lužani 1458 g. u Ugarskim izvorima kao dio teočanske administrativne jedinice.Pošto i danas postoji dio sela pod ovim imenom možemo zaključiti da se radi o današnjem Modranu.
U Velikom Bečkom ratu je selo Čukojevići bilo potpuno uništeno, a Semberija opustjela-ostala bez svog ranijeg stanovništva. Nakon uspostave „Beogradskog mira“ 1739. godine, novi osmanski begovi koji su dobili posjede u Semberiji počeli su sa naseljavanjem skoro potpuno puste Semberije pravoslavnim stanovništvom. Tada su Srbi iz Crne Gore i istočne Hercegovine podigli ponovno ovo selo na temeljima nekadašnjih Čukojevića. Oni su se tu doselili kao kmetovi i čifćije na posjede gazi Mehmed-paše Fidahića, mutesarifa Zvorničkog sandžaka. Ranije ime Čukojevići ovo selo je nosilo po staroj bijeljinskoj begovskoj porodici na čijem se timaru nalazilo prije Bečkog rata. Njan najpoznatiji član bio je Alija-beg Čukojević koji se spominje kao junak u popisu bosanskih spahija iz 1711. godine. On je učestvovao u bici na rijeci Prutu gđe se sukobile osmanska vojska sa ruskom vojskom koju je predvodio car Petar Veliki. Ova se bitka zavšila velikom pobjedom Osmanskog carstva, a ruski car Petar Veliki je bio zarobljen zajedno sa svojim boljarima od strane dijela osmanske vojske koju su predvodili Hasan-beg Čengić i Alija-beg Čukojević! Selo Modran je svoje novo-današnje ime dobilo po riječici Modranu koja protiče kroz njega. (riječica Modran se naziva i Janja). Po popisu iz 1864. godine ovo je selo imalo 56 kuća sa 342 stanovnika.
Predanje o nastanku sela i porijeklu stanovništva
Narodna predanja govore da su prvi naseljenici koji su se doselili na posjede Mehmed-bega Fidahića na mjestu današnjeg sela zatekli „ sve obraslo u gustu šumu i grmlje da oka ne vidiš“. Po narodnom predanju selo je prije 150 godina imalo samo 17 kuća. Najveći broj današnjih porodica je naseljen u selo prije 6 – 7 generacija. Prvi koji su se naselili bila su tri brata koji su na poziv Mehmed-bega došli iz Crne Gore, od kojih je jedan bio pop, a druga dva su se zvali Teofil i Zarije. Od njih danas u selu potiču porodice: Popadići, Teofilovići zvani Tolovići i Zarići, koje slave Nikoljdan. Nakon njih su se u selo doselili Gajići, koji slave Jovanjdan, koji su došli iz Crne Gore i Miličići, koji slave Joakima i Anu, koji su došli iz istočne Hercegovine. Mikanovići, koji slave Jovanjdan, doselili su se iz Hercegovine. Došla su tri brata – Mikan u Modran, Perko u Glogovac i Andrija u Pučile. Кajmakovići, koji slave Jovanjdan, došli su iz Crne Gore, iz Pive, gđe su se prezivali Vojinović, Avramovići koji slave Jovanjdan, od kojih su nastali Cvjetinovići, i Perišići su došli iz Crne Gore iz Pive, gđe su se takođe prezivali Vojinović. Ukupno su došla četiri brata, dva u Modran, treći u Balatun i četvrti u Кozluk. Čubići su se doselili iz Crne Gore sa Кorita na Durmitoru. Gligići, koji slave Đurđevdan, su potomci nekog Glige koji se u Modran doselio iz Hercegovine sa četiri sina. Božo je ostao u Modranu, drugi sin je otišao u Batković, treći se naselio u Ljeskovcu, a četvrti je pobjegao u Srbiju, pošto je na vašaru u Janji ubio muslimana („turčina“). Milovići su se doselili iz Hercegovine, Matkovići zvani „Ere“, koji slave Jovanjdan, došli su iz Hercegovine iz okoline Nevesinja, Trifkovići, koji slave Đurđevdan, su došli iz Hercegovine i Trifkovići, koji slave Đurđevdan, su došli iz Hercegovine.Više porodica se naselilo u Modran iz ostalih semberskih sela, sa Majevice, iz sjeveroistočne Bosne, kao i iz Srbije, svi oni imaju crnogorske korijene. To su sljedeće porodice: Trifkovići, koji slave Đurđevdan, su došli iz Vitinice, Marijanovići, koji slave Stjepanjdan, su došli iz Suhog Polja, Miljevići su došli iz Obriježi, Ristići, koji slave Jovanjdan, su došli iz okoline Priboja, Mijatovići, koji slave Nikoljdan, su došli iz Srbije i Cvjetinovići, koji slave Jovanjdan , su došli iz okoline Užica. Mahala Кozlučani je naseljena 1862, godine kada su tu bili preseljeni Srbi iz sela Кozluka, da bi se napravilo mjesto za muslimane koji su bili porotjerani iz grada Sokola u Кnjaževini Srbiji. To su porodice: Cvjetinovići (Aranđelovdan), Todorovići (Jovanjdan), Stevanovići (Jovanjdan), Tanackovići (Đurđevdan), Vasići (Jovanjdan) i Ivanovići (Đurđevdan). U Modranu živi više porodica koje tačno ne znaju svoje porijeklo, ali znaju da su se njihovi preci doselili iz Crne Gore i Hercegovine, a to su: Mlađenovići (Nikoljdan), Despotovići (Srđevdan), Solakovići (Nikoljdan), Кrsmanovići (Jovanjdan), Pantići (Jovanjdan), Parađenovići (Jovanjdan), Mitrovići zvani Nestorovići (Đurđevdan), Nastići (Srđevdan), Stanići (Nikoljdan), Vasiljevići (Stjepanjdan), i Đurići (Đurđevdan).
Do početka 20. vijeka u Modranu je bilo 12 kuća u kojima su živjeli Bošnjaci-muslimani. Svi muslimani su se 1903. godine iz Modrana preselili u Janju.
Preporod Bijeljina
