Propas semberskog sela sa posebnim osvrtom na selo Modran
Propadanje semberskih sela, a posebno Modrana, nije se dogodilo preko noći. To je proces koji je decenijama tinjao, da bi u poslednjih deset godina kulminirao u pravi demografski i privredni slom. Modran, kao selo koje je nekada bilo sinonim za bogatog domaćina i “punu kuću”, danas je ogledalo tihe pustoši.
Evo detaljne analize tri ključna stuba te propasti:
1. Dva talasa odlaska: Od “privremenog” do konačnog
Migracije iz Modrana i okoline mogu se podeliti na dva strateški različita, ali podjednako pogubna talasa:
Prvi talas (1970-ih i 1980-ih) – “Gastarbajteri”
U ovom periodu, iz Modrana su odlazili uglavnom očevi i sinovi. Cilj je bio jasan: raditi u Nemačkoj ili Austriji, zaraditi novac i vratiti se u selo.
- Rezultat: Izgrađene su ogromne, višespratne kuće koje su postale simbol prestiža.
- Efekat: Selo je ostalo živo jer su porodice bile tu, a novac se ulivao u lokalnu potrošnju.
Drugi talas (poslednja decenija) – “Egzodus porodica”
Danas više ne odlazi pojedinac, već se pakuje cela porodica. Deca se ispisuju iz škole u Modranu ili Janji i upisuju u škole u Minhenu ili Beču.
- Rezultat: Kuće iz prvog talasa ostaju prazne, sa spuštenim roletnama tokom 11 meseci u godini.
- Efekat: Nepovratni gubitak stanovništva. Modran gubi biološku supstancu jer se mladi više ne planiraju vratiti.
2. Propast poljoprivrede: Od hranitelja do tereta
Semberija je prirodno predodređena za uspeh, ali su ekonomski faktori učinili poljoprivredu u Modranu gotovo neodrživom za male i srednje proizvođače.
- Poremećaj tržišta: Nekontrolisan uvoz i niska otkupna cena uništili su motivaciju. Seljak iz Modrana ne može da se takmiči sa subvencionisanim proizvodima iz EU.
- Skupoća inputa: Cene đubriva, nafte i semena rasle su brže od cena finalnih proizvoda (pšenice, kukuruza, tovljenika).
- Nestanak stočnog fonda: Modran je nekada bio poznat po stočarstvu. Danas su štale uglavnom prazne, a dvorišta se betoniraju ili pretvaraju u travnjake koje je lakše održavati iz inostranstva.
3. Demografski slom: Tišina u školskim hodnicima
Demografska slika Modrana je najprecizniji indikator propasti. Statistički podaci i slika na terenu pokazuju sledeće:
| Indikator | Nekada (zlatno doba) | Danas (stanje sloma) |
| Broj dece | Pune učionice, vriska na igralištu | Spojena odeljenja, mali broj prvačića |
| Starosna struktura | Dominacija radno sposobnog stanovništva | “Selo staraca” – većina stanovnika su penzioneri |
| Socijalni život | Seoske igranke, fudbalski mečevi, puna kafana | Prazne ulice nakon 19h, zatvorene prodavnice |
Duhovni i društveni aspekt
Gubitak ljudi dovodi do “psihologije napuštenosti”. Oni koji su ostali u Modranu osećaju se izolovano. Kada se zatvori prodavnica ili kada fudbalski klub prestane da se takmiči, gubi se vezivno tkivo koje zajednicu drži na okupu. Tradicija se više nema na koga preneti.
Zaključak: Može li se proces zaustaviti?
Propast Modrana i Semberije nije samo lokalni problem, već nacionalna kriza. Bez strateškog ulaganja u preradu poljoprivrednih proizvoda (da se iz Modrana ne izvozi sirovina, već gotov proizvod) i bez drastičnih olakšica za mlade bračne parove, selo će nastaviti da služi samo kao prelepa, ali prazna scenografija za letnje posete dijaspore.
fokusiraćemo se na ekonomsku stranu medalje – zašto je nekadašnji ponosni semberski domaćin iz Modrana došao u situaciju da mu se više isplati raditi na građevini u Njemačkoj nego na sopstvenoj, najplodnijoj zemlji u državi.
Evo analize ekonomskog mehanizma koji je doveo do sloma poljoprivrede i posljedično do demografske pustoši.
Ekonomska neodrživost: Zašto je plug zarđao?
Problem nije u tome što zemlja u Modranu manje rađa, već u tome što je tržišna matematika postala nemilosrdna prema malom i srednjem proizvođaču.
1. Makaze cijena (Input vs. Output)
Ovo je ključni razlog propasti. Cijene svega što seljak treba da kupi (repromaterijal) rasle su neproporcionalno brže od cijena onoga što on proizvodi.
- Inputi: Nafta, vještačko đubrivo, sjemenska roba i zaštitna sredstva vezani su za svjetsko tržište i stalno poskupljuju.
- Outputi: Cijena pšenice i kukuruza često stagnira ili je diktirana jeftinim uvozom iz velikih svjetskih žitnica, što lokalnog proizvođača ostavlja sa minimalnom ili nikakvom zaradom.
2. Nelojalna konkurencija i uvozni lobiji
Semberija se suočila sa otvorenim tržištem bez adekvatne zaštite domaće proizvodnje. Modranski seljak se bori protiv:
- Subvencionisanog mesa i povrća iz EU (gdje su podsticaji po hektaru višestruko veći).
- Uvoznih lobija koji obaraju cijene domaćeg proizvoda u jeku sezone berbe ili klanja.
- Rezultat: Stočni fond u Modranu je desetkovan. Prazne štale znače manje prirodnog đubriva, što dalje iscrpljuje zemlju i povećava troškove vještačkog đubrenja.
Uporedna analiza popisa: Modran kroz brojke
Brojke najbolje ilustruju “tihi nestanak” sela. Iako su zvanični popisi često neprecizni zbog fiktivnog prijavljivanja dijaspore, realna slika na terenu u Modranu je jasna:
| Godina popisa | Broj stanovnika (približno) | Opis stanja |
| 1971. | ~1.400 | Vrhunac biološke snage, pune škole, početak odlaska na “privremeni rad”. |
| 1991. | ~1.350 | Stabilno selo, bogata domaćinstva, jaka infrastruktura. |
| 2013. | ~1.000* | Pad broja stanovnika, ali stvarni broj stalno prisutnih je znatno manji. |
| 2024. (Procjena) | ~500 – 600 | Realno prisutno stanovništvo. Dominacija starijih osoba (65+). |
Napomena: Razlika između popisanih i onih koji zaista “lože vatru” u Modranu je ogromna. Selo je zimi poluprazno, dok oživi samo tokom praznika i godišnjih odmora.
Socijalni paradoks: Bogate kuće, siromašna zajednica
Modran danas pati od onoga što sociolozi zovu “sindrom praznih palata”.
- Arhitektura tuge: Vidjećete ogromne kuće sa kovanim ogradama i uređenim fasadama. Te kuće nisu spomenik bogatstva sela, već spomenik rada u inostranstvu. One služe za spavanje 15 dana godišnje.
- Gubitak radne snage: Danas je u Semberiji paradoksalno teško naći radnika za dnevnicu, jer su svi radno sposobni već “preko grane”. To dodatno guši preostale poljoprivrednike koji ne mogu sami obraditi velike površine.
Šta dalje?
Slom je dubok, ali zemlja ostaje. Da bi se Modran i slična sela spasila potpune tišine, potrebna je radikalna promjena:
- Udruživanje (Zadrugarstvo): Mali proizvođači moraju nastupati zajedno da bi diktirali cijenu, a ne da budu žrtve otkupljivača.
- Prerada na kućnom pragu: Umjesto prodaje sirove šljive ili mlijeka, fokus na rakiju, sir i finalne proizvode.
- Digitalna infrastruktura: Privlačenje ljudi koji mogu raditi od kuće, a žele mir sela.
Ovo je možda i najtiša, ali najopasnija faza propasti Modrana i cijele Semberije. Dok odlazak ljudi vidimo očima, propadanje same zemlje se dešava ispod površine, a direktno je uzrokovano pražnjenjem štala.
Evo kako je nestanak stočnog fonda u Modranu pokrenuo “domino efekat” koji dugoročno uništava samu osnovu poljoprivrede:
1. Prekid prirodnog ciklusa (Stajnjak vs. Hemija)
Modran je nekada bio selo gdje je svako domaćinstvo imalo barem nekoliko krava, svinja i ovaca. To nije značilo samo meso i mlijeko, već besplatno i najkvalitetnije đubrivo.
- Nekada: Stajnjak je vraćao zemlji organsku materiju (humus), popravljao joj strukturu i čuvao vlagu. Zemlja je bila “živa” i rastresita.
- Danas: Zbog gašenja stočarstva, njive se decenijama tretiraju isključivo mineralnim (vještačkim) đubrivima.
- Posljedica: Zemlja postaje “mrtva”. Gubi humus, postaje sabijena, teže propušta vodu i brže se isušuje tokom ljetnih suša koje su sve češće u Semberiji. Bez stajnjaka, poljoprivrednik iz Modrana mora bacati sve više skupe hemije da bi dobio isti prinos, što ga vodi u direktan gubitak.
2. Forsiranje “monokulture” (Pšenica i Kukuruz)
Dok je bilo stoke, sela su imala raznolike usjeve – sijala se djetelina, lucerka, stočni grašak. To je omogućavalo plodored (smjenu kultura).
- Problem: Bez stoke, seljaci u Modranu su prisiljeni da siju samo ono što se može odmah prodati: pšenicu i kukuruz.
- Iscrpljivanje: Stalno sijanje istih kultura izvlači specifične minerale iz zemlje i pogoduje razvoju bolesti i štetočina. Zemlja se “zamara”, a troškovi zaštite (prskanja) rastu, što dodatno prazni džep onih koji su ostali.
3. Gubitak “dodate vrijednosti”
Ovo je ekonomska suština propasti modranskog domaćina:
- Stari model: Modranac posije kukuruz, nahrani njime svoje svinje i junad, i proda meso. Kroz meso je on prodavao svoj rad, znanje i kukuruz po mnogo višoj cijeni.
- Novi model: Danas on proda sirovo zrno kukuruza po cijeni koju odredi svjetska berza ili lokalni otkupljivač. On je postao čisti fizički radnik na sopstvenoj zemlji, sa minimalnom zaradom, dok profit uzimaju prerađivači i trgovci.
4. Socijalni efekat: “Zabranjeno kukurikanje”
Nestanak stoke mijenja i psihologiju sela. U Modranu je nekada radni dan počinjao rano uz zvuke stoke. Danas, paradoksalno, u nekim dijelovima sela koji su postali “vikendaška naselja”, ljudima smeta miris stajnjaka ili kukurikanje pijetla.
- Selo gubi svoj identitet i postaje spavaonica.
- Kada nestane krava iz sela, zatvaraju se i otkupne stanice za mlijeko, što je bio jedini siguran “mjesečni ček” za staračka domaćinstva.
Zaključna slika: Modran na raskrsnici
Bez obnove stočarstva, zemlja u Semberiji će polako postajati sve jalovija, a troškovi njene obrade sve veći. To će na kraju dovesti do toga da mali posjedi u Modranu postanu potpuno bezvrijedni, te će ih u bescijenje kupovati veliki poljoprivredni kombinati ili tajkuni koji zemlju tretiraju kao fabriku na otvorenom, bez ljubavi i brige o budućim generacijama.
Pitanje za razmišljanje: Ako se trend nastavi, Modran će za 20 godina biti prelijepo uređen park sa skupim kućama u kojima niko ne živi, okružen ogromnim tablama zemlje na kojima rade ogromne mašine firmi čije je sjedište negdje daleko.
