U selu Dragaljevcu je na jednoj kosi crkva sa grobljem. Sadašnja crkva je nova građevina. Starije groblje, bliže crkvi, uništeno je gotovo sasvim: nadgrobni spomenici su upotrijebljeni za gradnju crkve i parohijskog doma. Očuvan je nadgrobni spomenik iz 1762. godine, što pokazuje da je već groblje i crkva bilo bar od sredine XVIII vijeka, a vjerovatno je da je i prije toga postojala.
O postanku crkve na Dragaljevcu priča se mnogo i različito. Po nekima, crkva je podignuta na tom mjestu jer je sveštenik tako rekao da se crkva gradi na tromeđi tri dragaljevačka sela, ili da bude podjednako blizu ljudima iz tri ili četiri sela.
Veoma je rašireno vjerovanje da je do građenja crkve u Dragaljevcu došlo na ovaj način: bježali ljudi od Turaka, i tu gdje otpadale daske. Padale su u Tutnjevcu, u Zabrđu i Dragaljevcu. Na tim mjestima gdje su pale daske bila su, u Tutnjevcu i Zabrđu molitvišta, a docnije crkve, a u Dragaljevcu su podigli crkvu brzo pošto se je proneo glas o tim daskama. Sve su te crkve bile prvobitno od drveta. Za sadašnju zidanu crkvu u Dragaljevcu vele da je treća crkva na tom mjestu (ne zna se tačno, u vrijeme Кarađorđevog ustanka). To je najstarija crkva u čitavom kraju po vjerovanju samih Dragaljevčana. Da je dosta stara, vidi se po tome što je, sem onog spomenika iz 1762, očuvan i nedatirani nadgrobni spomenik sveštenika Radovana Marića (ili Markovića, rodom iz dosta dalekog sela Buzekara).
Priča se da je u Zabrđu (izvan Semberije, u podgorini Majevice) bila nekakva crkva iznad današnjih kuća Dragića. Došli jednom uoči Trojice Cigani, zanoćili kod crkve. Oprli košulje i prostrli ih po crkvi da se suše. Кad ujutru, crkve nema! Кako je crkva išla, zaostala joj je u putu kamena trpeza, to se mjesto i sada zove Trpeza.
Poslije su odvukli tu trpezu u groblje, i kod nje mladom nedjeljom budu veliki skupovi, bude mnogo više svijeta nego u crkvi.
Po kazivanju seljaka iz Dragaljevca, ta trpeza u groblju u Zabrđu je šuplja. U tu rupu su sveštenici sipali vodu za umivanje ruku kad bi služili. I danas svijet donosi vode, nasipa u rupu, tom vodom iz rupe sada se umivaju oni koje bole oči.
Uz Кarađorđev ustanak izgorijela je i crkva u Dragaljevcu. Po nagovoru Turaka crkvu je zapalio neki Ćirić iz Tutnjevca. To se nije znalo u prvo vrijeme, ali pošto se on negdje pohvalio time, zaklali su ga Srbi iz Dragaljevca. Crkva je obnovljena, ali je i ta bila od drveta.
Izvor:Milenko S. Filipović – Prilozi etnološkom poznavanju sjeveroistočne Bosne
