Nekada je željeznička pruga Šid – Bijeljina bila simbol povezanosti, razvoja i zajedništva između Srema i Semberije. Povezivala je ljude, trgovinu i kulture dva kraja koji su, iako različiti, oduvijek bili međusobno upućeni. Danas, međutim, ta pruga postoji samo u sjećanjima starijih generacija i na starim mapama — zarasla u korov, prepuštena vremenu i zaboravu.
Od ponosa do tišine
Izgrađena početkom 20. vijeka, pruga Šid – Bijeljina bila je dio šire mreže koja je spajala Bosnu i Hercegovinu sa Vojvodinom i dalje prema Evropi. Kroz sela i gradove odzvanjao je zvuk lokomotive, a željezničke stanice bile su mjesta okupljanja, susreta i oproštaja. Preko nje su prevoženi putnici, poljoprivredni proizvodi, drvo i roba — sve što je činilo svakodnevni život jednog dinamičnog kraja.
Rat, granice i zaborav
Devedesetih godina prošlog vijeka, rat i nove granice presjekle su mnoge veze, pa tako i ovu prugu. Granica između Bosne i Hercegovine i Srbije postala je linija prekida — ne samo saobraćajnog, nego i ekonomskog i emocionalnog. Vozovi su prestali da voze, a stanične zgrade počele su da propadaju. Nekadašnji putnici, sada u automobilima ili autobusima, samo bi sjećanjem mogli proći starim trasama.
Potencijal koji nestaje
Danas, kada se u svijetu ponovo govori o održivom razvoju i ekološkom transportu, žal za izgubljenom željeznicom postaje sve veći. Povezivanje Bijeljine i Šida prugom značilo bi novi zamah u trgovini, turizmu i mobilnosti stanovništva. Obnova pruge mogla bi oživjeti čitav region — povezati tržišta, olakšati svakodnevni život i vratiti duh nekadašnje povezanosti.
Zaključak
Pruga Šid – Bijeljina nije samo zarđala šina u travi. Ona je simbol jedne izgubljene budućnosti — onoga što je moglo biti, ali nije. Dok kolosijeci zarastaju, ostaje nada da će jednog dana neko prepoznati da budućnost malih gradova leži upravo u povezivanju, a ne u razdvajanju.
Esej: Puga Šid – Bijeljina, izgubljena budućnost
U vremenu kada se čitav svijet okreće modernim tehnologijama i brzim komunikacijama, često zaboravljamo da je napredak u prošlosti počivao na jednostavnim, ali čvrstim vezama između ljudi i prostora. Jedna od tih veza bila je željeznička pruga Šid – Bijeljina, danas gotovo potpuno zaboravljena. Ova pruga, koja je nekada povezivala Semberiju sa Sremom, bila je mnogo više od obične linije na karti — bila je žila kucavica razvoja, most između dvije kulture i svjedok jednog drugačijeg vremena.
Željeznica kao simbol napretka
Izgradnja pruge Šid – Bijeljina početkom 20. vijeka označila je početak novog doba za stanovnike ovog dijela Balkana. Ona je donosila robu, vijesti, poslove i nade. Vozovi su prolazili kroz sela i gradove, spajajući ljude koji su dijelili isti prostor, iste navike i slične sudbine. U vrijeme kada su putevi bili blatnjavi, a automobili rijetkost, željeznica je bila sinonim za brzinu, sigurnost i civilizaciju. Svaka stanica imala je svoju priču — od radnika koji su s prvim zracima sunca dolazili na posao, do djece koja su s uzbuđenjem mahala vozovima u prolazu.
Granice koje su sve promijenile
Devedesete godine prošlog vijeka donijele su tragediju, razaranja i podjele. U vihoru ratnih sukoba, pruga koja je decenijama spajala ljude postala je linija razdvajanja. Granica između Bosne i Hercegovine i Srbije presjekla je kolosijeke, a vozovi su stali. Ono što je nekada bilo prirodno i svakodnevno — put od Bijeljine do Šida — postalo je administrativno i politički složeno. Sa prestankom saobraćaja nestalo je i sve ono što je pruga predstavljala: ritam zajedništva, ekonomsku povezanost i duh otvorenosti.
Danas – tišina i zaborav
Danas, kroz zarasle šine i napuštene stanice, samo vjetar prolazi. Tragovi nekadašnje željeznice još su tu — ponekad se u poljima vidi stara trasa, u korovu se naziru betonski stubovi, a u sjećanjima starijih još živi zvuk lokomotive. Međutim, mlađe generacije ne znaju ni da je pruga postojala. Tako se, zajedno s propalom infrastrukturom, gubi i sjećanje na jedno doba kada je željeznica bila simbol zajedništva i razvoja.
Izgubljena budućnost
Paradoksalno, upravo danas, u 21. vijeku, kada Evropa i svijet obnavljaju svoje željezničke mreže kao ekološki i ekonomski najracionalnije rješenje, mi dopuštamo da naši kolosijeci propadaju. Obnova pruge Šid – Bijeljina mogla bi značiti mnogo više od puke rekonstrukcije saobraćajne linije — ona bi bila korak ka ponovnom povezivanju ljudi, ekonomija i zajednica koje su decenijama bile razdvojene.
Ta pruga bi mogla postati simbol pomirenja i novog početka. Mogla bi spojiti poljoprivrednike Semberije s tržištima Vojvodine, otvoriti put turistima, studentima i radnicima. Umjesto da ostane u arhivima i sjećanjima, mogla bi ponovo postati most između prošlosti i budućnosti.
Zaključak
Pruga Šid – Bijeljina danas je tiha i napuštena, ali njena priča još govori. Govori o vremenu kada su ljudi više vjerovali jedni drugima, kada su veze bile važnije od granica. Izgubljena budućnost ove pruge nije samo priča o zaboravljenom saobraćajnom projektu, već o našoj nesposobnosti da prepoznamo vrijednost povezanosti i zajedništva. Možda je vrijeme da se ponovo okrenemo prugama — ne samo fizičkim, već i onim nevidljivim koje povezuju ljude i narode. Jer, dok šine zarastaju u korov, i naša budućnost ostaje — izgubljena.
