U srcu Semberije: Modran, selo koje pamti pretke
Modran: Tamo gdje rijeka šapuće istoriju
Kada putnik namjernik zađe u srce plodne Semberije, put ga neminovno nanosi u Modran, selo koje u svojim njedrima čuva vijekove seoba, prkosa i porodičnog korijenja. Ovaj zapis, utemeljen na istraživanjima etnologa Radmile Kajmaković iz 1974. godine, služi nam kao dragocjen putokaz kroz prošlost koja još uvijek pulsira u svakoj od 335 modranskih kuća.
Od Čukojevića do Modrana
Iako ga danas poznajemo po bistroj rijeci koja tiho protiče kroz atar, selo je nekada nosilo ime Čukojevići. Stari defteri iz 1548. godine bilježe ga kao hrišćanski čitluk pod upravom kneza Kojčina. Vjeruje se da i obližnji Kojčinovac, sa svojim usamljenim stećkom koji nijemo prkosi vremenu, duguje ime upravo ovom knezu-spahiji.
Selo je podijeljeno na tri cjeline: Gornji, Srednji i Donji Modran, unutar kojih se gnijezde pitoreskne mahale — Bukova greda, Kozlučani i Lužani (poznatiji kao Lugonje).
Geneza porodica: Od hercegovačkog krša do semberske ravnice
Prije samo vijek i po, Modran je brojao svega 17 kuća. Današnja demografska slika rezultat je velikih seoba, uglavnom od prije šest ili sedam generacija, kada su porodice tragale za mirom u pitomini ravnice.
- Duhovno korijenje: Kao najstariji izdanci sela pominju se Popadići, Teofilovići (zvani Tolovići) i Zarići (slava Nikoljdan). Predanje kaže da su svi potekli od jednog popa i njegova tri brata — Teofila i Zarije.
- Hercegovački ešaloni: Iz vrletne Hercegovine stigli su Mikanovići (Jovanjdan). Trojica braće su tada podijelila sudbinu: Mikan je ostao ovdje, Perko je otišao u Glogovac, a Andrija u Pučile. Iz Nevesinja su stigli Matkovići, koje i danas u selu po starini zovu “Ere”.
- Pivski doseljenici: Porodice Kajmaković, Avramović, Cvijetinović i Perišić (svi slave Jovanjdan) vuku porijeklo iz Pive, od starog bratstva Vojinovića.
- Veze sa Srbijom: Put kroz vrijeme vodi nas i do porodica Mijatović i Cvijetinović (iz Užica), dok su Ristići stigli iz brda oko Priboja.
Sudbinski susreti i teška vremena
Istorija Modrana nije bila samo hronika doseljavanja, već i hronika stradanja. Posebno je urezano sjećanje na početak 20. vijeka i austrougarske represalije. Zbog neraskidive veze sa Srbijom, čitavo selo je platilo visoku cijenu slobodarskog duha.
Ostalo je upamćeno ime mučenika Gojića, kojeg su austrougarski agenti prevarili preobučeni u srpske uniforme. Njegov iskren odgovor da su “svi Modranci uz Srbiju” koštao ga je života na vješalima na ulazu u selo, dok je ostatak mještana bio interniran u ljetnikovac bega Vidajića.
Kulturni mozaik
Selo krasi i specifičan kulturni sloj. U 19. vijeku formirana je mahala Kozlučani, nastala preseljavanjem stanovništva iz Kozluka. Takođe, početkom istog vijeka, u Modran se doselilo i nekoliko porodica Karavlaha, koji su svojim specifičnim nasljeđem dodatno obogatili ovaj semberski mozaik.
Danas, Modran stoji kao živi spomenik onima koji su dolazili sa zavežljajem nade, bježeći od buna i siromaštva, da bi u crnici Semberije pustili duboko i neprolazno korijenje.
